POČETNA

Eurožargon

Ljudi unutar ustanova EU-a i u medijima koji se bave poslovima EU-a često rabe tzv. “eurožargon”, riječi i izraze koje samo oni razumiju. Eurožargon može biti vrlo zbunjujući za širu javnost i to je razlog zašto smo napisali ovaj “vodič na jednostavnome jeziku” – kako bismo vam pomogli. Napomena: ovaj vodič ne uključuje čisto tehničke ili pravne termine, ili žargon koji se rabi samo na jednome jeziku. Za pojašnjenja tehničkih i pravnih izraza, pogledajte “Pojmovnik” koji je odvojena i tehnička Web stranica.

Absorption (absorptive) capacity: Sposobnost apsorpcije

Obično označava mogućnost zemlje da primi financijsku pomoć i učinkovito je iskoristi. Zemlje u razvoju to obično nisu u stanju činiti. Na primjer, zemlja primi novčanu pomoć koja bi svoj djeci trebala omogućiti pohađanje osnovne škole, ali zbog manjka učiteljskog kadra, nedovoljnog broja škola i slabog upravnog aparata, novac se ne može u kratkom roku utrošiti za ostvarenje cilja kojem je namijenjen. Stoga najprije treba obrazovati učitelje, izgraditi školske zgrade i unaprijediti učinkovitost državne administracije. Poduzimanjem takvih mjera unaprijedit će se apsorpcijska mogućnost zemlje.

Acceding – country: Zemlja pristupnica

Radi se o zemlji kandidatkinji (vidi dolje) koja je ispunila sve kriterije iz Kopenhagena (vidi dolje) te dovršila pregovore o pristupanju Uniji.

Acquis communautaire: Acquis communautaire ili Pravna stečevina

To je francuski izraz, koji u osnovi znači “EU onakva kakva jest”, drugim riječima, podrazumijeva prava i obveze koje imaju zemlje članice. “Acquis” čine svi ugovori i zakoni Europske unije, zatim deklaracije, rezolucije, međunarodni sporazumi o pitanjima EU, kao i presude Europskoga suda. Čine ga i akcije koje zajednički poduzimaju države članice u području pravosuđa i unutarnjih poslova te zajedničke vanjske i sigurnosne politike. “Prihvaćanje acquisa” stoga znači prihvaćanje Unije upravo onakve kakva jest. Zemlje kandidatkinje moraju prihvatiti “acquis” prije pristupanja Uniji te pravo Unije učiniti dijelom svojeg nacionalnog zakonodavstva. Za detaljnije objašnjenje pogledajte “Community acquis” u Pojmovniku.

Agenda: Agenda

U doslovnom značenju izraz znači “ono što treba učiniti”. Uglavnom se odnosi na skup tema koje treba raspraviti na nekom sastanku, ali ga političari koriste i u žargonu kako bi označili “stvari koje žele postići”.

Anti-trust

EU nastoji jamčiti pošteno i pravedno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu, kao i osigurati natjecanje trgovačkih društava a ne njihova spajanja u velike tvrtke. Pravni propisi EU iz tog područja zabranjuju ugovore među kompanijama koji bi ograničili konkurenciju (npr. tajne ugovore između kompanija koji bi doveli do namjernog povećanja cijena određenih proizvoda) i zlouporabe tvrtki koje imaju dominantan položaj na tržištu. Ta su pravila poznata kao “anti-trust” zakonodavstvo. Komisija ima znatne ovlasti u zabrani antikonkurencijskh aktivnosti, kao i ovlasti kažnjavanja onih poduzeća koja su prekršila antikonkurencijsko ponašanje.

Applicant country: Države podnositeljice zahtjeva za članstvo

Pojam označava zemlju koja je podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Kada zahtjev bude službeno prihvaćen, zemlja postaje zemljom kandidatkinjom (vidi dolje). Za dodatna objašnjenja pogledaj Pojmovnik.

Benchmarking: Benchmarking

Pojam označava uspješnost rezultata koje postižu zemlja, poduzeće, industrijska grana itd. u usporedbi s drugom zemljom, poduzećem, industrijskom granom. «Benchmark» predstavlja standard na temelju kojeg se ocjenjuje nečija izvedba i postignuti rezultati, a «benchmarking» je također tehnika koja se primjenjuje u «Lisabonskom procesu» (vidi dolje).

Best practice: Najbolja praksa

Način za unapređenje politika EU jest upoznavanje s načinima na koje druge zemlje članice djeluju uspješno u određenim područjima. Unija sama ili države članice mogu prihvatiti dokazano najbolju praksu, prilagođavajući je svojim nacionalnim ili lokalnim okolnostima.

“Brussels has decided…”: “Bruxelles je odlučio…”

Pojam “Bruxelles” često se u medijima upotrebljava za sve institucije EU jer je većina smještena u Bruxellesu. Iako je Europska komisija predlagatelj u zakonodavnom postupku, tek Vijeće Europske unije (koje je sačinjeno od resornih ministara država članica) te Europski parlament (kojeg biraju europski građani na izravnim izborima) raspravljaju, dodaju amandmane te konačno odlučuju hoće li podloženi zakonski tekst biti izglasan.

Budget deficit: Proračunski manjak

Tehnički termin koji označava razliku između vladinih prihoda i rashoda.

Candidate country: Država kandidatkinja

Pojam se odnosi na zemlju koja je podnijela zahtjev za članstvo u Uniji i koji je službeno prihvaćen. Trenutačno su tri države kandidatkinje: Hrvatska, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija i Turska. Prije nego država kandidatkinja pristupi Uniji, mora ispuniti Kopenhagenske kriterije, tzv. «Copenhagen criteria» (vidi dolje).

CAP reform : Reforma Zajedničke poljoprivredne politike

Zajednička poljoprivredna politika tj. Common Agricultural Policy (CAP) prvi je put predstavljena u 1960-im godinama radi osiguranja sigurnih zaliha hrane po razumnim cijenama. Ipak, Zajednička poljoprivredna politka postala je žrtvom vlastita uspjeha, gomilajući neželjene zalihe nekih proizvoda poput govedine, žitarica, mlijeka i vina. Nadalje, subvencioniranje europskih poljoprivrednika štetilo je globalnom gospodarstvu. Stoga je Europska komisija započela reviziju CAP-a 1999. godine. EU je uvela dodatne promjene i nastavila reformu poljoprivredne politike u 2003., istaknuvši važnost proizvodnje na farmama koje brinu o dobrobiti životinja (tzv. animal-friendly farming practices) te koje paze na zaštitu i očuvanje okoliša. EU namjerava smanjiti direktno subvencioniranje poljoprivrednika kako bi se postigla ravnoteža između poljoprivrednog tržišta EU i poljoprivrednih tržišta zemalja u razvoju.

Civil dialogue: Civilni dijalog

Pojam se odnosi na savjetovanje s civilnim društvom (vidi dolje) kada Europska komisija oblikuje politike i priprema zakonodavne prijedloge koje bi trebalo propisati u novom zakonskom aktu. Radi se o širem pojmu od pojma «social dialogue» – socijalni dijalog (vidi dolje).

Civil society: Civilno društvo

Zajednički naziv za sve vrste organizacija i udruga koje nisu povezane s vladinim sektorom nego predstavljaju strukovne udruge, interesne skupine ili dijelove društva.. Taj pojam uključuje npr. sindikate, udruge poslodavaca, lobističke grupe za zaštitu okoliša, skupine koje zastupaju interese žena, poljoprivrednika, invalida itd. Budući da su takve organizacije stručne u određenim područjima i budući da provode i nadgledaju politike Europske unije, EU ih često i rado konzultira i traži od njih da se dodatno uključe u postupak kreiranja novih politika Unije.

Cohesion: Kohezija

U doslovnom značenju izraz znači »držati se zajedno». U žargonu izraz «promicanje socijalne kohezije» ili «promoting social cohesion» znači da EU nastoji osigurati svim građanima jednak status u društvu time što se bori protiv siromaštva, nezaposlenosti i diskriminacije. Dio proračuna EU čini «kohezijski fond» uspostavljen 1993. godine radi daljnjeg jačanja strukturne politike. Namijenjen je zemljama s BNP-om ispod 90% prosjeka Zajednice, a svrha je Kohezijskog fonda odobriti financijska sredstva infrastrukturnim projektima u prijevozu i zaštiti okoliša.

Comitology: Komitologija

Ispravnije je reći “committee procedure” ili “postupak odbora”. Pojam opisuje postupak u kojem Komisija, pri provedbi zakona EU, mora konzultirati posebne savjetodavne odbore koji predstavljaju forume za raspravu. Odbore sačinjavaju stručnjaci iz zemalja članica jer oni Komisiji omogućuju uspostavljanje dijaloga s nacionalnim administracijama prije usvajanja provedbenih mjera. Za dodatna objašnjenja pogledaj Pojmovnik.

Common market: Zajedničko tržište

Kada je 1957. godine utemeljena, EEZ (vidi dolje) je ustanovljena s ciljem stvaranja «zajedničkog tržišta» na kojem bi trebalo biti omogućeno slobodno kretanje ljudi, dobara i usluga između zemalja članica, nalik domaćem tržištu, ali bez pregleda na državnim granicama i bez naplate carina. Ipak, potrajalo je dok je zajedničko tržište ustanovljeno, a carine između država EEZ-a ukinute su tek 1. srpnja 1968. godine. Ostale zapreke trgovinskoj razmjeni potrajale su sve do 1992. godine, kada je uspostavljeno «jedinstveno tržište».

Communitisation: Komunitizacija

Taj tehnički izraz znači prenošenje predmeta koji se, u institucionalnom okviru Unije, rješava korištenjem međuvladine metode (drugi i treći stup, vidi dolje, na metodu Zajednice – prvi stup – kako bi se o tom predmetu odlučilo metodom Zajednice ili tzv. «Community method» (vidi dolje).
Za više o tome pogledaj pojmovnik.

Community/communities: Zajednica/Zajednice

Vidi «Europske zajednice» (dolje).

Community bridge: Most Zajednice

Radi se o postupku prenošenja određenih područja iz trećeg «stupa» EU (vidi dolje) u prvi «stup» kako bi se o tim pitanjima moglo odlučivati na način na koji se donose odluke metodom Zajednice (vidi dolje). Sve odluke tog tipa donosi Vijeće jednoglasno, a potom se moraju ratificirati u svim državama članicama. Više o Zajednici vidi pod Europske zajednice (dolje).

Community method: Metoda Zajednice

To je uobičajena metoda donošenja odluka u EU, u kojoj Komisija predlaže Vijeću i Parlamentu, koji potom o prijedlogu odlučuju tako što ga propituju, dodaju mu amandmane te ga konačno i usvajaju kao pravni akt EU. U tom postupku Komisija će često konzultirati druga tijela EU, poput Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (European Economic and Social Committee) te Odbora regija (Committee of the Regions).

Competencies: Nadležnosti

To je eurožargon za »ovlasti i odgovornosti». Često se upotrebljava u političkim raspravama o ovlastima i odgovornostima kojima bi trebale raspolagati institucije EU, dok se s druge strane raspravlja što bi trebalo biti u nadležnosti nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti.

Competent authority: Nadležno tijelo

Pojam obično označava državno tijelo koje je odgovorno za određeno područje. Ono je «nadležno» jer ima pravnu legitimaciju, ali i odgovornosti.

Constitution of the EU: Ustav EU-a

Trenutačno ustrojstvo EU počiva na četiri osnivačka ugovora koji ustanovljuju pravila funkcioniranja Unije. Ta su četiri ugovora sadržajna, ali i komplicirana, te su ih državnici Unije željeli pojednostavniti jedinstvenim, kraćim, jednostavnijim dokumentom koji bi ciljeve Unije izložio na jasniji način. Novi dokument (poznat kao «ustavni ugovor» ili «Constitutional Treaty») nalikovat će nacionalnom ustavu – iako EU nije, niti nastoji postati jedinstvenom državom. Tekst Ustava bio je završen u lipnju 2004., a predstavnici država članica Europske unije potpisali su ga u Rimu u listopadu 2004. Ustav bi trebao stupiti na snagu 2006., nakon što ga ratificiraju sve države članice.

Convention: Konvencija

Pojam ima različita značenja, uključujući (u kontekstu EU) grupu predstavnika institucija EU, nacionalnih vlada i parlamenata, koji se sastaju radi donošenja važnog dokumenta. Konvencija te vrste saziva se radi donošenja tekstaPovelje o temeljnim pravima Europske unije i radi nacrta Ustava EU (vidi Konvencija o budućnosti Europe, dolje).

Convention on the Future of Europe: Konvencija o budućnosti Europe

Europska konvencija (također poznata kao Konvencija o budućnosti Europe) sazvana je u prosincu 2001. godine. Okupila je 105 predstavnika zemalja članica EU i zemalja kandidatkinja, njihovih parlamenata, Europskoga parlamenta i Europske komisije. Konvencijom je predsjedao bivši francuski predsjednik Valéry Giscard d’Estaing. Zadatak Konvencije bila je priprema novog ugovora, koji je trebao uvesti nova, jasnija pravila za upravljanje Europskom unijom nakon proširenja u tekstu Ustava EU (vidi gore). Konvencija je završila radom s prijedlozima za temeljitu reformu Unije 10. srpnja 2003.

Copenhagen criteria: Kopenhagenski kriteriji

Na sastanku Europskoga vijeća u Kopenhagenu u lipnju 1993. godine postavljeni su Kopenhagenski kriteriji koje su države kandidatkinje (vidi gore) dužne ispuniti žele li postati članice EU. Prvi uvjet je politički i zahtijeva stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava kao i prava manjina te prihvaćanje političkih ciljeva Unije. Gospodarski uvjet pretpostavlja postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva i sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s tržišnim pritiscima unutar EU. Pravni uvjet podrazumijeva usvajanje ukupne pravne stečevine (vidi gore) Unije. Taj uvjet uključuje sposobnost preuzimanja svih obveza koje proizlaze iz članstva, uključujući provedbu ciljeva političke, ekonomske i monetarne Unije. EU zadržava pravo odlučiti je li zemlja kandidatkinja ispunila svaki od kriterija te kada će je prihvatiti kao novu državu članicu.

Council: Vijeće

Postoje tri različita europska tijela u čijem je nazivu sadržana riječ «vijeće» tj. «council»:

Europsko vijeće/European Council

Ono predstavlja šefove država ili vlada (tj. predsjednike i/li premijere) svih članica EU te predsjednika Europske komisije. Europsko vijeće is bitcoin traceable se, načelno, sastaje četiri puta na godinu kako bi raspravilo općenite politike EU i nadgledalo napredak. Vijeće je zakonodavno tijelo Europske unije najvišeg ranga pa se stoga njegovi sastanci često nazivaju sastancima na vrhu ili summitima.

Vijeće Europske unije/Council of the European Union

Ranije poznato kao Vijeće ministara ili Council of Ministers, tu instituciju čine ministri (određenog resora) svih zemalja Unije. Vijeće se sastaje redovito radi donošenja specifičnih odluka i donošenja zakonodavstva.

Vijeće Europe/Council of Europe

Nije institucija EU nego međunarodna organizacija sa sjedištem u Strasbourgu, koja nastoji (među ostalim) pridonositi zaštiti ljudskih prava u zemljama članicama, promicati europsku kulturalnu različitost i boriti se protiv društvenih problema, poput ksenofobije i netolerancije. Vijeće Europe osnovano je 1949. godine, a jedno od prvih postignuća te organizacije bilo je donošenje Europske konvencije o ljudskim pravima (the European Convention on Human Rights). Kako bi se državljanima zemalja članica omogućila zaštita prava zajamčenih Konvencijom osnovan je Europski sud za ljudska prava (European Court of Human Rights).

Cultural capitals: Kulturne prijestolnice

Svake godine jedan europski grad proglasi se “europskom prijestolnicom kulture”. Cilj je te inicijative predstavljanje i veličanje kulturnih postignuća i posebnosti grada kao i upoznavanje europskih građana s bogatom zajedničkom kulturnom baštinom. Rumunjski grad Sibiu te Luksemburg i njegova šira regija proglašeni su europskim prijestolnicama kulture za 2007. godinu.

Democratic deficit: Demokratski deficit

Nedostatak demokracije ili demokratski deficit pojam je koji se prvenstveno priziva u tvrdnji da Europska unija nije dovoljno demokratska i da se čini nedostupnom običnom građaninu jer je njezina metoda rada previše složena. EU nastoji prevladati “demokratski deficit” pojednostavljivanjem zakonskih tekstova te boljim informiranjem građana, kao i većim uključivanjem civilnog društva (vidi gore) u postupak donošenja politika u Europi. Građani su već zastupljeni u postupku donošenja odluka u EU radom Europskoga parlamenta.

DG: Directorate General – Opća uprava

Zaposlenici glavnih institucija EU (Komisije, Vijeća i Parlamenta) rade u mnogim različitim odjelima, poznatijim kao “Directorates-General” (DG) ili opće uprave. Svaka od općih uprava odgovorna je za određene zadatke ili politike. Administrativni vođa opće uprave ili DG-a je „Director-General“ ili povjerenik (taj se izraz također ponekad skraćuje u “DG“).

EC: EZ
Kratica koja se rabi za Europsku zajednicu tj. „European Community“ kao i za Europsku komisiju, tj. „European Commission“.

European Community

Europska zajednica sada je naziv za ono što se nekad nazivalo Europska ekonomska zajednica ili „European Economic Community“ (EEC): vidi dolje.

European Commission

Europska komisija je politički nezavisna institucija koja predstavlja interese Europske unije. Ona predlaže zakone, politike i programe Unije i odgovorna je za provedbu odluka Parlamenta i Vijeća.

EEA: EGP

Kratica koja označuje Europski gospodarski prostor (European Economic Area), koje čine Europska unija i sve zemlje EFTA-e (vidi dolje), osim Švicarske. Sporazum o EEA-u, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1994., omogućuje da Island, Lihtenštajn i Norveška budu uključeni u zajedničko tržište, ali da pri tome ne uživaju sve povlastice niti dijele odgovornosti zemalja članica EU.

EEC: EEZ

Kratica za European Economic Community ili Europsku ekonomsku zajednicu – jednu od tri Europske zajednice (vidi dolje) ustanovljene 1957. godine radi ekonomske integracije Europe. Isprva je okupljala šest zemalja: Belgiju, Francusku, Njemačku, Italiju, Luksemburg i Nizozemsku. Kada je 1993. godine Ugovor iz Maastrichta stupio na snagu, EEZ je preimenovana u Europsku zajednicu (EZ) ili European Community (EC), koja čini osnovu današnje Europske unije.

EFTA: EFTA

Kratica organizacije čiji je engleski naziv European Free Trade Association, Europska organizacija za slobodnu trgovinu. Osnovana je 1960. godine kako bi promicala slobodnu trgovinu među njenim zemljama članicama. Izvorno je organizacija okupljala sedam zemalja: Austriju, Dansku, Norvešku, Portugal, Švedsku, Švicarsku i Ujedinjeno Kraljevstvo (UK). Finska se pridružila 1961., Island 1970. i Lihtenštajn 1991. godine. U 1973. Danska i UK napustile su EFTA-u i pridružile se EEZ-u (vidi gore). Slijedio ih je Portugal 1986. i 1995. Austrija, Finska i Švedska. Današnje članice EFTA-e su Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska.

Enhanced co-operation: Bliskija suradnja

Odnosi se na malu skupinu zemalja (najmanje osam) koje su sposobne i voljne stupiti u blisku međusobnu suradnju, čak kada ostale zemlje članice ne mogu ili ne žele sudjelovati u takvoj suradnji. One zemlje koje nisu uključene u bliskiju suradnju ipak moraju imati mogućnost priključiti joj se kad požele.

Enlargement: Proširenje

U 1950-im godinama EU je osnovalo šest država članica. Danas okuplja 27 država. Povećanje broja država članica poznato je kao „enlargement“ ili proširenje, a događalo se u nekoliko navrata:
• 1950. Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska
• 1973. Danska, Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo
• 1981. Grčka
• 1986. Portugal, Španjolska
• 1995. Austrija, Finska, Švedska
• 2004. Cipar, Češka, Estonija, Mađarska, Letonija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija
2007. Rumunjska i Bugarska.

ERASMUS: ERASMUS

Ni tu se u pravom smislu ne radi o eurožargonu. Erasmus, nazvan po velikom renesansnom učenjaku zapravo je obrazovni program osnovan 1987. godine, koji se financira iz proračuna EU. Do 2007. godine dva milijuna studenata iskusit će studiranje u stranoj zemlji zahvaljujući Erasmusu. U 2004. pokrenut je nov program, Erasmus Mundus, koji je predvidio godišnji proračun od 40 milijuna eura za promicanje poslijediplomskih programa u kojima sudjeluju barem tri sveučilišta iz barem tri različite europske zemlje. Stipendije za pohađanje Erasmus Mundus poslijediplomskog programa predviđene su za studente svih zemalja.

Eurobarometer: Eurobarometar

Servis Komisije, osnovan 1973. godine, kojem je zadaća promatrati, mjeriti i analizirati trendove javnog mišljenja u svim zemljama članicama i zemljama kandidatkinjama. Uzimajući u obzir da je mišljenje javnosti važno u postupku donošenja novog zakonodavstva, ali i pri donošenju odluka u Komisiji kao i pri ocjenjivanju njezina rada, Eurobarometar se služi metodama ispitivanja anketama te praćenjem tzv. Fokus-grupa. Istraživanja Eurobarometra objavljuju se svake godine u više od 100 izvješća. Za više informacija vidjeti stranicu Eurobarometra.

Eurocrat: Eurokrat

Pojam “eurokrati”, izveden iz pojma “birokrati”, označava tisuće građana Unije koji su zaposleni u institucijama EU (Parlamentu, Vijeću, Komisiji itd.).

Euroland: Euroland

Neslužbeni nadimak za ono što se ponekad naziva i europodručjem, “the euro area” ili “the euro zone”. Europodručje čine zemlje članice EU koje su uvele euro kao službenu valutu u svoja gospodarstva. Do sada su se u europodručje uključile Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija i Španjolska.

EUROPA: EUROPA
To zapravo i nije eurožargon. Europa je latinski naziv za kontinent, a također je ime službene web stranice Europske unije. Stranica sadržava mnoštvo korisnih informacija o EU, redovito se održava i dopunjuje, a dostupna je na svim službenim jezicima Unije.

European Communities: Europske zajednice
Šest europskih zemalja odlučilo je u 1950-ima udružiti svoje gospodarske resurse i osnovati sustav zajedničkog donošenja odluka u gospodarskim pitanjima. Kako bi to učinile, osnovale su tri organizacije:
• the European Coal and Steel Community (ECSC) ili Europske zajednice za ugljen i čelik
• the European Atomic Energy Community (Euratom) ili Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom)
• the European Economic Community (EEC) ili Europske ekonomske zajednice (EEZ).
Te tri zajednice, poznate pod zajedničkim nazivom „Europske zajednice“, čine osnovu onoga što je danas Europska unija. EEZ je vrlo brzo postala najvažnijim dijelom Zajednica i poslije nekog vremena preimenovana je u jednostavno „Europska zajednica“ ili „the European Community“ (EC). Odluke EZ-a donose se primjenom metode Zajednice (vidi gore), koja podrazumijeva suradnju među institucijama EU. Ta metoda odlučivanja primjenjuje se u svim područjima, osim u onim u kojima se odlučuje međuvladinim ugovorima.

European integration: Europska integracija

Pojam označava povezivanje europskih zemalja i naroda. Unutar Europske unije pojam označava spremnost na udruživanje resursa i zajedničko donošenje odluka. Zajedničko odlučivanje odvija se interakcijom među institucijama EU (Parlamenta, Vijeća, Komisije itd.). Iako je isprva integracija bila gospodarska, u temelju joj je oduvijek bila politička ideja približavanja europskih država. Gospodarska integracija doista je dovela do širenja suradnje i na druga područja.

European Year of…: Europska godina…
Svake godine EU ili Vijeće Europe, želeći podići svijest građanstva o određenoj europskoj temi, organizira niz posebnih događaja u vezi s tom temom.

Europe Day, 9th May: Dan Europe, 9. svibnja

Robert Schuman (tada francuski ministar vanjskih poslova) održao je 9. svibnja 1950. poznati govor u kojem je zagovarao europsku integraciju (vidi gore) kao način osiguranja mira i izgradnje prosperiteta u Europi porušenoj nakon Drugoga svjetskog rata. Budući je njegov govor postavio osnove današnje Europske unije, 9. svibnja slavi se kao rođendan EU.

Eurosceptic: Euroskeptik
Pojam se upotrebljava kada se želi opisati osobu koja se protivi europskoj integraciji ili je „skeptična“ prema EU i njezinim ciljevima.

Federalism: Federalizam
Općenito pojam federalizam podrazumijeva sustav upravljanja zemljom koji obuhvaća nekoliko država, koje unatoč ujedinjenosti zadržavaju velik dio samostalnosti i nezavisnosti u upravljanju određenim pitanjima. Drugim riječima, federalizam je državni sustav u kojem sudjeluju različite razine vlasti. Zagovornici tog sustava često se nazivaju “federalisti”. Neke zemlje (npr. Australija, Kanada, Njemačka, Švicarska i Sjedinjene Američke Države) imaju federalne sustave upravljanja, u kojima se o određenim nadležnostima, poput vanjske politike, odlučuje na federalnoj razini, a o ostalim nadležnostima odlučuju federalne jedinice. Federalistički model razlikuje se od države do države. Europska unija nije utemeljena ni na kojem od postojećih i poznatih modela federacije. Zapravo EU i nije federacija nego tek jedinstven primjer zajednice zemalja u kojoj države članice zadržavaju svoju nezavisnost i suverenitet, odričući se određenog dijela suvereniteta radi zajedničkih interesa. Potonje im omogućuje snažniji i utjecajniji nastup na svjetskom tržištu nego što bi bio nastup svake od država članica. Važan dio javne rasprave o budućnosti Europe čini pitanje treba li Europska unija postati sličnija federaciji.

Financial perspective: Financijska perspektiva

Riječ „perspektiva“ u ovom kontekstu znači “plan“. EU planira svoja djelovanja unaprijed te osigurava dovoljna financijska sredstva za ostvarenje tih aktivnosti. Stoga se institucije EU (Parlament, Vijeće i Komisija) moraju unaprijed dogovoriti o prioritetima svojih budućih djelovanja te pripremiti plan troškova za sljedećih nekoliko godina, koji se naziva „financijska perspektiva“ ili „financial perspective“. Financijska perspektiva određuje maksimalan iznos koji EU može potrošiti te određuje na koja će područja, za koje politike i aktivnosti taj novac biti potrošen. Financijska se perspektiva donosi kako bi se kontrolirala potrošnja u EU unatoč povećanju troškova.

Fortress Europe: Utvrda Europa

Pojam se često upotrebljava kada se želi zagovarati zaštita Europe od vanjskih utjecaja, posebice kulturnih utjecaja. Nadalje, pojam „utvda Europa“ često će se čuti i u raspravama o azilu i imigraciji.

Founding fathers: Osnivači

U godinama poslije Drugoga svjetskog rata državnici poput Jean Monneta i Roberta Schumana sanjali su o ujedinjenju europskih građana, koji bi tako uživali dugotrajan mir i suradnju. U sljedećih pedeset godina nastajala je Europska unija, a njihov san postao je javom. Stoga tu dvojicu državnika nazivamo osnivačima Europske unije.

Four freedoms: Četiri slobode
Jedno od najvećih dostignuća EU sigurno je stvaranje područja bez unutarnjih granica u kojemu se (1) ljudi, (2) dobra, (3) usluge i (4) kapital mogu slobodno kretati. Zajednički nazivnik za te četiri slobode kretanja jest “the four freedoms” ili “četiri slobode”.
Free trade area: Područje slobodne trgovine
Kada grupa država odluči ukloniti zapreke međusobnoj trgovini poput uvoznih carina i kvota, stvara područje slobodne trgovine. Nekoliko je područja slobodne trgovine ustanovljeno diljem svijeta, npr. Mercosur u Južnoj Americi, NAFTA u Sjevernoj Americi i EFTA u Europi. Europska unija također je područje slobodne trgovine, ali je i mnogo više od toga jer počiva na procesu ne samo gospodarskih nego i političkih integracija u kojemu mnoge odluke države donose zajednički.

Harmonisation: Usklađivanje

Pojam može označavati usuglašavanje tekstova nacionalnih zakona, često radi uklanjanja zapreka u nacionalnom zakonodavstvu i slobode kretanja radnika, dobara, usluga i kapitala. Drugim riječima, usklađivanje podrazumijeva obvezu država članica da u nacionalnom zakonodavstvu propišu slične obveze za svoje građane kao i da u svim zemljama članicama bude propisana minimalna obveza u svakom području u kojemu EU ima zakonodavne ovlasti. Harmonizacija također može označavati koordinaciju nacionalnih tehničkih pravila kako bi proizvodi i usluge mogli biti plasirani na europsko tržište. Suprotno raširenom mitu, usklađivanje ne znači besmislenu standardizaciju (npr. zakrivljenosti krastavaca ili boje mrkve). Obično je u pitanju tek međusobno priznavanje sigurnosnih pravila država članica.

IGC: IGC
Vidi „Međuvladina konferencija“.

Intergovernmental: Mađuvladino

U doslovnom smislu riječ znači „među vladama“. U EU se o nekim pitanjima, poput sigurnosti i obrane, odlučuje isključivo međuvladinim ugovorima, tj. ugovorima sklopljenim između vlada zemalja EU članica, a ne metodom (vidi gore). Takve se međuvladine odluke donose na ministarskim sastancima Vijeća Europske unije ili na najvišoj razini sastanaka premijera ili predsjednika EU zemalja u Europskom vijeću.

Intergovernmental Conference (IGC): Međuvladina konferencija

Pojam označava konferenciju koja okuplja vlade zemalja članica EU radi izmjena Ugovora o Europskoj uniji. Međuvladina konferencija iz 2003. dovela je do potpisivanja Ustava (vidi gore) 2004. godine.

Lisbon strategy: Lisabonska strategija
Kako bi se učinkovito natjecala s globalnim ekonomskim igračima, EU treba djelotvornije gospodarstvo. Stoga su na sastanku Europskoga vijeća održanom u Lisabonu u ožujku 2000. čelnici EU postavili cilj da EU do 2010. postane “najdinamičnije i najkonkurentnije gospodarstvo svijeta temeljeno na znanju, istodobno sposobno za održiv razvoj, s brojnijim i boljim radnim mjestima, očuvanim okolišem te većom socijalnom kohezijom”.

Čelnici EU također su dogovorili detaljnu strategiju kako bi se ti ciljevi i postigli. „Lisabonska strategija“ obuhvaća područja poput istraživanja, obrazovanja, izobrazbe, pristupa internetu online poslovanja. Ona također propisuju potrebu reformiranja sustava socijalne zaštite u Europi, koji bi trebao postati održiv kako bi u njemu mogle uživati i buduće generacije. Svakog se proljeća Europsko vijeće sastaje radi nadgledanja napretka u provedbi Lisabonske strategije.

Maastricht criteria: Kriteriji iz Maastrichta

Radi se o pet kriterija koji govore je li zemlja spremna usvojiti euro kao svoju valutu. Oni se odnose na sljedeća područja:

Price stability: Stabilnost cijena

Stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5 posto od prosječne stope inflacije tri zemlje članice s najnižom inflacijom u prethodnoj godini.

Budget deficit: Proračunski manjak

(Vidi gore): U pravilu mora biti manji od 3% bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Debt: Dug

Javni dug ne smije premašiti 60% BDP-a, ali zemlji s većim javnim dugom bit će dopušteno usvojiti euro ako je uočljiv trend dugotrajnog smanjivanja javnog duga.

Interest rates: Kamate

Dugoročne kamate ne smiju premašiti 2% kamatne stope tri zemlje članice s najnižom inflacijom u prethodnoj godini.

Exchange rate stability: Stabilnost tečaja

Tečaj domaće valute mora ostati unutar unaprijed ostavljenih margina fluktuacije najmanje dvije godine.
Ti su kriteriji propisani u Ugovoru iz Maastrichta – odatle im potječe ime.

Mainstreaming: Usuglašavanje

Jednostavnim riječima, usuglašavanje znači ispitivanje je li neko važno pitanje uzeto u obzir u svim politikama EU. Svaka politička odluka na razini Unije danas npr. mora uzeti u obzir moguće posljedice za okoliš. Drugim riječima, razmatranja o okolišu moraju biti usuglašena.

Member state: Država članica

Države koje pripadaju međunarodnim organizacijama njihove su „države članice“. Taj se pojam ponekad upotrebljava i za vlade njihovih zemalja. Od 1. siječnja 2007. države članice Europske unije jesu sljedeće: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Letonija, Litva, Mađarska, Malta, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Za godine kada su se pridružile Uniji vidjeti pojam „enlargement“ tj. proširenje (gore).

Official languages: Službeni jezici

Od 1. svibnja 2004. u Europskoj uniji postoji dvadeset službenih jezika: češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, letonski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski.
Zakonodavstvo EU objavljuje se na svim službenim jezicima, a građani se svim institucijama Unije mogu obratiti na bilo kojem od službenih jezika. Dakako, uz dvadeset službenih jezika Unije, postoji mnogo drugih jezika koji se govore u zemljama članicama. EU promiče očuvanje i tih jezika, smatrajući ih kulturnim dostignućem zemalja članica. Europska komisija financira programe koji promiču učenje stranih jezika i jezičnu raznolikost.

Open method of coordination: Otvorena metoda koordinacije

U mnogim područjima politika EU, poput obrazovanja i izobrazbe, mirovina i zdravstvene skrbi, imigracije i azila, vlade zemalja članica radije izabiru provoditi vlastite nacionalne politIke nego dopustiti usklađivanje tih politika na razini EU. Ipak, države članice surađuju i u tim područjima, razmjenjujući informacije, primjenjujući najbolje prakse ili „best practice“ (vidjeti gore) te na taj način usklađuju nacionalne politike. Taj postupak razmjene iskustava poznat je pod nazivom „otvorena metoda koordinacije“ ili „open method of coordination“.

Pillars of the EU: Stupovi Europske unije

Europska unija donosi odluke u tri različite dimenzije ili područja, koja su također poznata kao tri „stupa“ Europske unije.
• Prvi stup pripada dimenziji Zajednice koja se sastoji od sporazuma iz Ugovora o EZ-u, ESCS-u i Euratomu, drugim riječima državljanstvo Unije, politike Zajednice, ekonomska i monetarna unija itd. U tom se stupu odlike donose metodom Zajednice, tzv. „Community method“ (vidjeti gore) u koje su uključeni Komisija, Parlament i Vijeće.
• Drugi stup obuhvaća područje zajedničke vanjska i sigurnosne politike, a odluke u njemu donosi isključivo Vijeće.
• Treći stup čini suradnja policijskih i pravosudnih tijela u kaznenim pitanjima, gdje ponovo odluke donosi jedino Vijeće.

Unutar prvog stupa Vijeće obično odlučuje kvalificiranom većinom (vidjeti dolje). U druga dva stupa Vijeće mora odlučivati jednoglasno pa stoga neslaganje samo jedne zemlje članice može blokirati donošenje odluke u drugom i trećem stupu. Vijeće može odlučiti koristiti most zajednice ili „Community bridge“ (vidjeti gore) kako bi neka polja koja je pokrivao treći stup prenio na prvi stup.

Qualified majority voting: Glasovanje kvalificiranom većinom

O većini pitanja Vijeće Europske unije odlučuje glasovanjem. Svaka zemlja sudjeluje s određenim brojem glasova, u skladu s veličinom svojeg stanovništva. Broj glasova pojedine zemlje članice za sada je sljedeći:
Francuska, Njemačka, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo 29
Poljska i Španjolska 27
Rumunjska 14
Nizozemska 13
Belgija, Češka Republika, Grčka, Mađarska i Portugal 12
Austrija, Bugarska i Švedska 10
Danska, Finska, Irska, Litva i Slovačka 7
Cipar, Estonija, Letonija, Luksemburg i Slovenija 4
Malta 3

Da bi prijedlog bio prihvaćen u Vijeću potrebna je kvalificirana većina ili „qualified majority“. Dakle, najmanje 255 glasa od mogućih 345 moraju biti za odluku. Nadalje, većina zemalja članica mora se složiti s prijedlogom (u određenim slučajevima čak je za donošenje odluke potrebna dvotrećinska većina). Konačno, svaka je država članica ovlaštena zahtijevati od Vijeća provjeru je li među zemljama koje su glasovale u prilog odluci obuhvaćeno 62% ukupnog stanovništva EU.

Rendez-vous clause: Klauzula rendez-vous

U nekim slučajevima čelnici ne mogu postići dogovor o određenom pitanju u raspravi o važnom zakonskom prijedlogu. U takvim se slučajevima mogu dogovoriti prijepornom pitanju vratiti kasnije. Odluka će biti službeno objavljena, ali kao klauzula zakonskog prijedloga. Ta vrste klauzule ponekad se naziva “klauzulom rendez-vous”.

Schengen land (the Schengen area, the Schengen countries): Schengenski prostor, zemlje Schengena

Schengenskim sporazumom, koji je prvi put potpisan 1985., stvoren je savez među određenim zemljama članicama Europske unije (Belgije, Francuske, Luksemburga, Nizozemske i Njemačke) koje su uklonile sve granične kontrole na kopnu, moru i u zrakoplovnim lukama kako bi pospješile slobodu kretanja te stvorile zajedničku viznu politiku. Tim je sporazumom stvoren prostor bez unutarnjih granica ili Schengenski prostor (Schengen je ime luksemburškog grada u kojemu je sporazum potpisan). Sporazum ima dva osnovna cilja: jačanje granične kontrole radi jačanja unutarnje sigurnosti država članica i podizanje učinkovitosti nadzora na vanjskim granicama radi bržeg kretanja građana i roba između EU i trećih država.

Postupno je Schengenski prostor uključio sve zemlje EU te Island i Norvešku, a Sporazum je postao sastavnim dijelom Ugovora o EU. Ipak, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo ne žele sudjelovati u odredbama koje se odnose na zajedničko nadgledanje granica i viznu politiku . O tome više ovdje.
Neće vam trebati viza za putovanje unutar Schengenskog prostora ako ste državljanin jedne od zemalja potpisnica Schengenskog ugovora. Ukoliko pak imate vizu koja omogućuje ulazak u jednu od zemalja potpisnica, moći ćete se slobodno kretati cijelim prostorom Schengena, osim dakako po Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Social dialogue: Socijalni dijalog

Socijalni dijalog je termin koji se rabi za opisivanje procedure zajedničkih savjetovanja u koje su uključeni socijalni partneri (vidjeti dolje) kao i raprave između socijalnih partnera i institucija EU.
Za dodatna objašnjenja vidjeti Pojmovnik.

Social partners: Socijalni partneri

Izraz predstavlja dvije strane koje sudjeluju u radnom procesu tj. poslodavce i radnike. Na razini Unije njih predstavljaJu tri najvažnije organizacije:

• Europska konfederacija sindikata (European Trade Union Confederation – ETUC), koja predstavlja radnike.
• Unija industrija Europske zajednice (Union of Industries of the European Community – UNICE), koja predstavlja poslodavce iz privatnog sektora.
• Europski centar za javno poduzetništvo (European Centre for Public Enterprise – CEEP), koji predstavlja poslodavce iz javnog sektora.

Komisija se mora posavjetovati s raznim socijalnim partnerima kad namjerava predložiti zakonodavstvo koje se tiče socijalnog statusa ili zapošljavanja.
Za dodatna objašnjenja vidjeti Pojmovnik.

Stakeholder: Dionik

Svaka osoba ili organizacija zainteresirana za donošenje zakonodavstva ili osoba na koju se odnosi zakonodavstvo ili politike EU naziva se „stakeholder“ ili sudionik procesa (dionik). Europska komisija konzultira velik broj dionika zakonodavnog procesa prije nego pristupi izglasavanju novih zakonskih odredaba ili politika.

Strasbourg: Strasbourg

Strasbourg je francuski grad smješten uz granicu s Njemačkom. Jedanput na mjesec ondje se održavaju plenarna zasjedanja Europskoga parlamenta. U tom je gradu također sjedište Europskoga suda za ljudska prava (European Court of Human Rights) te Vijeća Europe (Council of Europe), koji nisu institucije EU. Pojam “Strasbourg” ponekad u medijima ima značenje jednog od ta tri tijela.

Subsidiarity: Supsidijarnost

Načelom supsidijarnosti treba osigurati da se odluke donose koliko je najbliže moguće svakom građaninu kao i da se provode stalne provjere opravdanosti poduzimanja aktivnosti na razini Zajednice u svjetlu mogućnosti koje postoje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Drugim riječima, Unija neće poduzimati djelovanja (osim u područjima koja su njezina isključiva nadležnost) ako je istu aktivnost moguće provesti učinkovitije na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

Summit: Summit/Sastanak na vrhu

Sastanci Europskoga vijeća (vidjeti gore) ponekad se nazivaju europskim ili EU sastancima na vrhu ili „summitima“ jer okupljaju čelnike država Unije, predsjednike ili premijere. Ponekad zemlju članicu predstavljaju oba čelnika, predsjednik i premijer, što zavisi od njihova ustavnog uređenja.

Supranational: Supranacionalno/Nadnacionalno

Doslovce, pojam označava „razinu iznad nacionalnih vlada“ – razlikujući se od „međuvladine“ razine ili “intergovernmental“ (vidjeti gore) razine što znači „među vladama“. Mnoge EU odluke donose se na nadnacionalnoj razini jer obuhvaćaju institucije EU kojima su zemlje članice prenijele zakonodavne ovlasti. Taj pojam ne bi trebalo brkati s pojmom „transnacionalno“ ili „transnational“ (vidjeti dolje).

Third country: Treća zemlja

Taj izraz jednostavno označava ne-EU-zemlju, tj. zemlju koja nije članica Europske unije. Odnos između zemlje članice ili institucija EU i treće zemlje jest odnos sa zemljom koja nije članica Europske unije.

Transnational: Transnacionalno

Pojam se često upotrebljava kako bi se opisala suradnja između poduzeća i organizacija koje posluju u više zemalja članica. Jedan od ciljeva EU integracija bilo je upravo to da se omogući prekogranična ili „transnacionalna“ suradnja.

Transparency: Transparentnost

Izraz transparentnost često se upotrebljava u jeziku Zajednice, a znači otvorenost u radu institucija Zajednice. Povezan je s raznolikim zahtjevima za širim pristupom javnosti informacijama i dokumentima EU, većim angažmanom u procesu odlučivanja i jednostavnije sročenim tekstovima (pojednostavljivanje Ugovora, konsolidiranje i bolje sastavljanje zakonskih propisa).

Two-speed Europe: Europa u dvije brzine

Izrazom „Europa u dvije brzine“ opisuje se mogućnost diferencirane integracije, pri čemu bi uža skupina država članica odlučila napredovati brže od drugih članica u procesu europske integracije (vidjeti gore). Već je moguće da se grupa zemalja članica EU nađe u zajedničkoj suradnji poznatoj kao “enhanced co-operation”, bliskija suradnja (vidjeti gore).

Unanimity: Jednoglasnost

Izraz jednoglasnost odnosi se na zahtjev da sve države članice koje se sastaju u Vijeću Europske unije postignu dogovor kako bi se određeni prijedlog mogao usvojiti. Svako neslaganje pri donošenju odluke, čak i jedne zemlje članice, znači da se odluka neće donijeti. Takav način donošenja odluka vjerojatno bi blokirao rad Unije s 27 zemalja članica pa se pravilo jednoglasnosti primjenjuje isključivo u određenim osjetljivim područjima, poput azila, oporezivanja, zajedničke vanjske i sigurnosne politike. U većini područja glasuje se kvalificiranom većinom (vidjeti gore).

Prilozi