Za Europu

Euroteka – 2.04.2002.
Svojim vlastitim nacionalizmom nećemo se moći valjano suprotstaviti nacionalizmu drugoga. Nacionalizam se može pobijediti samo konstruktivnom i kolektivnom politikom, u okviru koje će svatko naći svoju računicu, zahvaljujući solidarnom djelovanju interesa i napora. Morat ćemo svakom čovjeku dobre vjere dokazati da čak ni tako složeni interesi nisu nepomirljivi kao što, na primjer, nepomirljivi mogu biti nacionalizmi koji žive jedan pored drugoga i međusobno se suprotstavljaju.
Svatko mora biti uvjeren da smo potrebni jedni drugima, bez obzira na položaj i snagu kojom raspolažemo. Sama naša sredstva nisu više dovoljna za sve naše potrebe. Gorka je to istina, ali nemamo je pravo skrivati. Nije ponižavajuće priznati takvu promjenu stanja. Ako bismo odbili da prihvatimo tu činjenicu, bio bi to znak neprimjerena i opasna ponosa. Izolacija je postala ne samo uzrok slabosti, nego i uzrok gubitka.

Europska politika u našem duhu ni u čemu nije suprotna rodoljubnom idealu svakoga od nas. Prije više milijuna godina prve ljudske zajednice oblikovale su se izvan obitelji, a zatim su se na njoj utemeljila primitivna plemena. Poslije su došle komune, potom sve razvijeniji gradovi; nikome ne pada na pamet optužiti da je taj razvoj omeo ulogu obitelji. Ista je stvar sa svakom nadnacionalnom organizacijom. Ona nadvisuje naciju ne zato da bi je umanjila i apsorbirala, nego da bi joj dala šire i uzvišenije polje djelovanja. Nacija ima svoju vokaciju ne samo za vlastite sunarodnjake nego i za druge nacije. Prema tome, ne bi se mogla zatvoriti u toj svojoj prvoj ulozi.