SUSRET DOBITNIKA NAGRAĐENIH “EUROPA U ŠKOLI ” – OTZENHAUSENU

Europski dom Zagreb je i ove godine organizirao put nagrađenih učenika projekta “Europa u školi”.

U privitku Vam donosimo izvješće Jelene Benger koja je sudjelovala na susretu dobitnika nagrađenih u Otzenhausenu.

Sudjelovanjem na natjecanju ”Europa u školi” osvojila sam zajedno sa svoje tri sunarodnjakinje jedinstvenu priliku sudjelovati  na seminaru u Europskoj akademiji u Otzenhausenu. Let avionom nije bio ni upola tako strašan kao snalaženje na ogromnoj zračnoj luci u Frankfurtu, ali na sreću svi koji smo trebali stići uspješno smo našli ”Treffpunkt” i ubrzo se zaputili u Otzenhausen. Kao takav, Otzenhausen mi nije ostao u dobrom sjećanju, vrlo malen grad s jednim dućanom i jednim kafićem, ali ubrzo se ispostavilo da nam više neće ni trebati. Taj prvi dan smo se upoznavali, ukupnu nas osamnaest iz različitih zemalja: Grčke, Njemačke, Litve, Slovačke i na kraju naravno, Lijepe naše. Naše tri voditeljice provele su nas kroz Akademiju koja se sastojala od tri kuće s sobama, restorana, bistroa i prostorijama za seminare i zafrkanciju, a kasnije smo saznali da postoji i velika koncertna dvorana. Svaki dan smo imali doručak, ručak i večeru i caffee break  naravno da je hrana bila odlična kao i sve drugo na kraju krajeva: moderno uređeno i održavano, sobe bolje od bilo kojeg hotela s tri zvjezdice , ništa nam nije nedostajalo. Voditeljice bi nam svaki dan održale predavanja, a kasnije smo se podijelili u grupe i sami održali prezentacije o zadanoj temi, nikad nisu stavljali sunarodnjake skupa u grupu radi boljeg upoznavanja. Ja sam sudjelovala u tri prezentacije: prvi dan je moja grupa trebala prikazati festivale u svojim zemljama, drugi dan o Vijeću Europe,  a četvrti dan o jednakosti u Europskoj uniji (moram priznati da se tu se nisam baš najbolje snašla) i nakraju smo imali parlaonicu i moja grupa je trebala braniti Bjelorusiju koja je htjela postati članicom EU-e. U ponedjeljak smo se autobusom zaputili u gradić Trier i uspjeli smo nagovoriti voditeljice da usput posjetimo i Luksemburg. Imali smo mnogo slobodnog vremena i jeli smo najbolji sladoled u životu. U srijedu smo išli u Strasbourg  i posjetili  Europski parlament i Vijeće Europe, kasnije ispod katedrale smo jeli najskuplji sladoled u životu, ali, hvala bogu, besplatno.  Puno smo toga radili i naučili igrali smo i igre, ali od svega toga najviše su me se dojmili ljudi. Nikad nisam mislila da ću upoznati toliko dobrih osoba na okupu, a ponajmanje vršnjaka. Nije bilo mnogo vremena za detaljno upoznavanje  pa smo, od početka kada smo izrekli imena pa do kraja kada smo se izgrlili na rastanku ostali prijatelji i još uvijek smo. U slobodno vrijeme smo se družili i igrali odbojku ili stolni nogomet. Najviše od svega smo razgovarali o ozbiljnim i neozbiljnim temama. Razgovarali smo o razlikama u našim zemljama, tjerali jedni druge da izgovaraju najteže riječi iz naših jezika i zafrkavali se do ponoći. Svi su uvijek bili spremni pomoći jedni drugima, nije bilo ruganja ili ružnih pogleda niti ogovaranja, svatko se je družio sa svakim. Bilo je kao da svatko od nas pokušava izvući najbolje iz seminara i uspjeli smo, mislim da je mnogima od nas ovo bio jedan od najboljih tjedana naših života. Nakraju smo i priznali da smo očekivali ”skup štrebera” ili hrpu dosadnih i bedastih ljudi, ali nije bilo tako. Bio je to skup odličnih osoba i hrpa pametnih i zabavnih ljudi. Dojmili su me se i likovni i literarni radovi svakog od njih zbog kojih su tamo i bili. Bilo je to odlično iskustvo i izazov kojega ću zauvijek pamtiti, ostat će mi u najboljem mogućem sjećanju. Sa svima sam ostala u kontaktu i iskreno se nadam da ćemo se jednoga dana svi skupa ponovo sresti.