IZVJEŠĆE S DEBATE U PULI: ŠTO MLADI MISLE

12. studenoga 2007. Europski klub mladih je prisustvovao debati u pulskoj gimnaziji. Teza debate je bila Bolonjski proces koji je u velikoj mjeri obuhvatio hrvatska sveučilišta i općenito mobilnost u Europi pod pokroviteljstvom Vijeća Europe te pravo glasa s 16 godina. Članovi Europskog kluba mladih su izložili činjenice koje govore u prilog i one koje govore protiv mobilnosti unutar Europe i pravu glasa s 16 godina. Cilj afirmacijskih i negacijskih govora bio je upoznati mlade gimnazijalce s osnovnim pojmovima, prednostima i nedostacima koje sa sobom nose tako nagle promjene i zapravo ozbiljnost svega toga. Naime, svima nam na prvi pogled djeluje vrlo jednostavno otići nekamo u inozemstvo na godinu ili dvije, no kakve su stvarne posljedice toga? Jesu li 16-godišnjaci spremni birati na izborima ili je to ipak posao za starije?
Članovi Europskog kluba mladih su izložili svoje gledište o tim stvarima, ukazali na moguće prepreke, na pozitivna iskustva koja time dobivamo i potaknuli gimnazijalce na razmišljanje i raspravu. Debata je uvijek dobra u takvim stvarima. Ona nam uvijek pokazuje da sve ima svoje pozitivne i negativne strane i da ni o čemu ne trebamo donositi konačnu presudu dok ne sagledamo objetivno situaciju iz s obje strane. Takav pristup je mladim generacija vrlo blizak. Kao što je i glavni cilj bio, nakon debatnog izlaganja uslijedila je rasprava. Uvijek je zanimljivo promatrati koji se potencijali kriju u gimnazijskim vodama. Učenici su reagirali jako lijepo na ono što su tijekom debate čuli. Vrlo je važno imati formiran stav, znati ga argumentirati i obraniti bez obzira koliko ljudi je na našoj strani, bitno je znati za što se mi zalažemo. Upravo iz tih razloga treba definitivno pohvaliti gimnazijalce u Puli. Na pitanje zanima li ih debata i žele li se njome baviti odgovorili su pozitivno i odmah krenuli u akciju. Na zadanu temu i 15 minuta za razmišljanje su imali izgrađen slučaj i točno su shvatili sve zakonitosti i pravila debate. No, nije debata jedino u čemu su se članovi Europskog kluba mladih i pulski gimnazijalci složili. Rasprava je bila i više nego zanimljiva. U nekim trenucima stvarno nisam imala osjećaj da su ispred mene djeca 15-17 godina. Iz njih je izvirala zrelost, dobra obrazovna potkovanost, zainteresiranost, izvrstan osjećaj za pristup problemu i velika volja za poboljšanjem nesavršenog sadašnjeg stanja. Raspravljali smo o mogućnostima mobilnosti i došli do zaključka kako je birokracija najveća prepreka tome, o znanjima stranih jezika-kako samo mogu biti korisni, o mogućnostima adaptacije i velikoj potrebi decentralizacije u svim država Europe. Također, smo uvidjeli i relativnost prava glasa s 16 godina jer ovisi od čovjeka do čovjeka, o svačijoj osobnosti, zrelosti, zainteresiranosti i spremnosti. Svi smo mi zapravo različiti i unutar svojih različitosti se moramo snalaziti.
Cilj ovakvih projekata je vidjeti što najjača snaga jedne zemlje uopće može, kakve kapacitete u sebi nosi. Nevjerojatno je ugodan osjećaj vidjeti u kakve potencijale se razvijaju mladi ljudi. Naravno da nas i na tom području ima različitih i ne treba nas sve zanimati isto, ali jedno je sigurno, dokle god imamo mogućnost nečije misli i energiju usmjeriti u nešto kreativno i kroz raznorazne udruge i projekte poticati ideje dotle ćemo imati ovakve generacije na koje možemo biti ponosni.

Nika Misija