HRVATSKI POLITIČARI I MEDIJI PROPUSTILI JOŠ JEDNU “POVIJESNU ŠANSU”

U Europskom domu Zagreb  u četvrtak je održano praktički jedino kakvo-takvo sučeljavanje kandidata uoči ‘povijesno važnih’ izbora hrvatskih predstavnika za Europski parlament.

Samo deset dana prije izborne nedjelje, zagrebačka Akademija za politički razvoj pozvala je na tribinu četvoricu aspiranata na mjesto u Bruxellesu: Tonina Piculu, kandidata liste SDP/HNS/HSU, zatimAndreja Plenkovića (HDZ/HSP/AS/BUZ), Ivana Jakovčića (tzv. Kandidacijska, ili nezavisna lista) te nestranačkog aktivista Tonija Vidana, kandidata liste Zeleni zajedno.

Ova politička kampanja protječe u Hrvatskoj poprilično neprimjetno, pa se očekuje vrlo niska, možda i katastrofalna izlaznost na izborima za 12 hrvatskih europarlamentaraca koji će imati samo godinu dana da građanima objasne konkretan i opipljiv smisao svog prisustva u maglovitoj birokratskoj mašini kakva je Europski parlament.

Premda su prizvani predstavnici prilično raznovrsnih, u mnogočemu ideološki suprotstavljenih političkih i građanskih sila u zemlji, sučeljavanje je proteklo uglavnom kroz ozračje popustljivosti i međusobnog uvažavanja (protu)kandidata. Jakovčić je odmah na početku naglasio da su Picula, Plenković i on ‘frendovi’ (prijatelji) već dugo godina i da je riječ o ‘izuzetnim kandidatima’ za zastupanje hrvatskih interesa u drugom najvećem parlamentu na kugli zemaljskoj.

Prema dosadašnjim anketama, najveće šanse da dobiju mandat među okupljenima imaju iskusni SDP-ov diplomat Tonino Picula i mlađi HDZ-ov stručnjak za međunarodne odnose Andrej Plenković, no ni Jakovčić i Vidan nisu bez izgleda.

Kao što je poznato, zastupnici nacionalnih država u Europskom parlamentu u principu ne glasuju niti djeluju istovjetno, nego se priključuju liniji velikih europskih stranaka (pučani, socijaldemokrati, liberali, zeleni) koje artikuliraju razne političko-razvojne vizije ujedinjene Europe. Također, zastupnici obično ne svaštare tematski, nego se specijaliziraju u pojedinim odborima, pa je tako Picula najavio angažiranje u Odboru za vanjske poslove EU-a i Odboru za sigurnost ‘jer nas hrvatska gospodarska orijentiranost na turizam izlaže potencijalnim sigurnosnim prijetnjama’.

Picula je najavio i angažman oko socijalističkog projekta reindustrijalizacije Europe, ali ‘ne na način vraćanja visokih peći i industrije ugljena’, nego kroz nanotehnologiju, obnovljive izvore energije i slične moderne projekte. Kao sociolog, Picula smatra da je za krizu demokracije kakvu Europa pamti iz 20. stoljeća u velikoj mjeri odgovorna deindustrijalizacija Starog kontinenta.

Na misiji afirmiranja obnovljivih izvora energije želio bi raditi i lider Zelenih Toni Vidan. On bi jednogodišnji mandat htio iskoristiti kako bi povezao hrvatske ekološke aktiviste sa Zelenima kao četvrtom najjačom frakcijom u Europskom parlamentu, zatim kako bi pokušao izlobirati politički pritisak protiv ekološki i ekonomski dvojbenih projekata tipa HE Ombla. Želja mu je educirati građane o razvojnim projektima koje je, kako kaže, Europska banka za obnovu i razvoj također spremna kreditirati, a tiču se lokalnih modela. Za primjer je dao energetsko zadrugarstvo koje pušta sve čvršće korijenje u sjevernoj Europi; riječ je o podupiranim zajedničkim fondovima i investicijama u industriji teopskrbi energijom iz obnovljivih izvora, poput biomase.

Ivan Jakovčić, kao dugogodišnji proeuropski orijentirani šef najrazvijenije hrvatske regije Istre, nada se da bi svoje iskustvo u europskim integracijama, lobiranju i privlačenju biznisa mogao uspješno prenijeti i u briselske klupe i hodnike. Nije jasno misli li u Europarlamentu djelovati kao nezavisni kandidat (‘Ne znam bih li baš želio sjediti s jednim Le Penom’), ili bi se priključio liberalnoj frakciji ALD kojoj njegov IDS inače pripada.

Kandidat desnice Andrej Plenković uzda se u provodivost i efikasnost modela koje Europski pučani (kojih je HDZ član) kao najveći blok u Europskom parlamentu mogu progurati. Tvrdi da će mobilizirati mlade snage u HDZ-u kako bi pomogao da šira hrvatska zajednica, pogotovo na lokalnoj razini, uvidi korist od priključenja europskim programima i važnosti postojanja hrvatskih zastupnika u Europarlamentu.

Tužan konsenzus skupa postignut je oko činjenice da je hrvatsko društvo – u prvom redu političke stranke, ali i mediji – propustilo još jednu šansu da educira i zainteresira birače za ove izbore koje svi deklarativno nazivaju važnima, kako za povijesni kontekst, tako i za bližu budućnost građana Hrvatske.

Kao što je primijetila predstavnica udruge GONG, ponavlja se sličan, dugoročno štetan scenarij koji je započeo još lani niskom razinom debate pred referendum o pristupanju Europskoj uniji. I on je za posljedicu imao nizak odaziv građana i njihovu katastrofalnu informiranost po pitanju kompleksnog fenomena Europske unije. Sličan proces s ‘građanima koje se u cijeloj priči tretira kao statiste’ odvija se i sada. Zbog toga je pitanje hoće li odaziv doseći priželjkivanih preko 30 posto, pa da ga se ne mora proglasiti katastrofalnim. Ili u pesimističnijoj verziji – čak toliko slabim da gubi svaki legitimitet.