POČETNA

SUSRET DOBITNIKA NAGRAĐENIH “EUROPA U ŠKOLI ”- Otzenhausen

„Život je namijenjen dobrim prijateljima i velikim avanturama”

 

Otzenhausen, Njemačka. Predivan gradić nedaleko Frankfurta. Nikada ne bih niti pomislila da će mi u životu biti bitan, ali prevarila sam se. Sada kada se prisjećam sudjelovanja u natječaju Europa u školi, prvo čega se prisjetim je Otzenhausen. Sa mnom su na Akademiji u Otzenhausenu bili sudionici iz Lijepe Naše, Njemačke, Poljske i Češke.

Iako sam bila nervozna prvi dan brzo sam to prevladala upoznavši ostale natjecatelje iz Hrvatske. Prvi dan prošao je jako brzo, sletjeli smo u Frankfurt oko 11 sati, a tek smo u 15.30 krenuli s ostalim sudionicima (koji su doputovali iz Češke i raznih dijelova Njemačke) osobnim busom prema Otzenhausenu. Kada smo sletili i vidjeli koliko moramo čekati do polaska za Otzenhausena mislili smo da će biti dosadno i neugodno. Ali bome smo se prevalili, tih četiri i pol sata su, zahvaljujući razgovoru o ludim temama i smišljanju plana gdje i kako ćemo gledati utakmicu Hrvatska – Engleska, jako brzo prošli. U Otzenhausen smo došli u 18.30, ostavili smo stvari u sobe i otišli na večeru. Odmah nakon večere u 19.30 krenuli smo sa seminarom. Taj dan seminar zapravo je bio upoznavanje, i da vam sad nešto posebno ne opisujem, slobodno si zamislite kao prvi dan škole kada se moraš pred svim novim ljudima ustati i reći nešto o sebi.

Drugi dan smo već od 9 sati krenuli punom parom. Na početku su nas voditeljice provele kroz raspored i ukratko nam ispričale što ćemo točno raditi.

Drugi i treći dan bili su poprilično isti, od 9 sati krenuli smo s radionicama u kojima smo slušali predavanja o kulturnoj baštini ili smo mi sami radili na projektima na kojima smo se mogli likovno, glazbeno ili literarno izraziti. Fokusirali smo se na važne datume kao što su 13.6.1990. (Pad Berlinskog zida) i 8.10.1991. (Dan neovisnosti) i povezali s utjecajem na kulturno nasljeđe.Veći dio vremena na radionicama istraživali smo razliku između kulturne baštine i kulturnog nasljeđa. Ta dva pojma usko su povezana i jako je teško bilo pronaći razlike. Imali smo male pauze oko 11 sati, ručak od 12.30 do 14.30 te opet pauzu u 16.30 do 17 sati i na kraju večeru u 18.30. Nakon večere bili smo slobodni pa sam ja zajedno sa ekipicom iz Hrvatske lutala Akademijom te ponekada sa prijateljicom istraživala gdje je bolja kava. Jedino smo treći dan mi iz Hrvatske navečer ostali u velikoj prostoriji za seminare gdje smo gledali utakmicu Hrvatska – Engleska preko projektora.

Četvrti dan bio je najzanimljiviji i nekako najkraći. To je bio dan kada smo putovali u Strasbourg i imali posebno predavanje u Vijeću Europe od reprezentativca koji je specijaliziran za kulturnu baštinu. Nakon seminara u Vijeću Europe imali smo slobodno vrijeme gdje smo sami mogli istraživati grad, ali i riješiti zadatke koje smo dobili od voditeljica.

Peti dan svi smo teškoga srca išli na radionice jer nam je to bio i zadnji put. Voditeljice su to vidjele na nama pa su odlučile da odemo “planinariti” (šetali smo brdovitom šumom)  i ponijele su kartice na kojima bi pisao neki blagdan pa smo pričali u grupama kako se u kojoj državi slavi taj isti.

Otzenhausen mi je postao simbol prijateljstva i učenja. U tih kratkih pet dana postali smo kao neka mala obitelj i nitko nije mogao doći k sebi kada smo se trebali oprostiti. Ali ,zahvaljujući društvenim mrežama, još uvijek sam s nekima u kontaktu i već planiramo sljedeće putovanje u Otzenhausen.