POČETNA

Kronologija EU

09. svibnja 1950. – Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova, u svojem govoru za koji ga je nadahnuo Jean Monnet, predložio je osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik.

18.travnja 1951. – Šest država (Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska) potpisuju u Parizu ugovor o uspostavi Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ). Ugovor o EUZUČ-u stupa na snagu 23. srpnja 1952. godine.

23. listopada 1954. – Nakon Konferencije u Londonu, potpisuju se sporazumi izmijenjenoga Ugovora iz Bruxellesa i nastaje Zapadnoeuropska unija (WEU).

1. – 2. lipnja 1955. – Na sastanku u Messini (Italija), ministri vanjskih poslova Šestorice slažu da cilj integracije njihovih država bude gospodarski napredak.

25. ožujka 1957. – Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Ugovor o osnivanju Europske atomske zajednice (EURATOM) potpisani od strane Šestorice (Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska) u Rimu. Nazivaju se “Rimski ugovori”.

1. siječnja 1958. – Rimski ugovori stupaju na snagu.

4. siječnja 1960. – U Stockholmu, na konvenciji na kojoj su se okupile Austrija, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo, potpisan je Sporazum o Europskoj udruzi slobodne trgovine (EFTA).

30. srpnja 1962. – Propisi koji stvaraju zajedničku poljoprivrednu politiku (Common Agriculture Policy -CAP) stupaju na snagu.

5. veljače 1963. – Propis Van Gend en Loos. Sud Europskih zajednica utvrđuje da Zajednica predstavlja novi pravni poredak u čiju korist su države članice ograničiledijelove svojih suvereniteta.

15. srpnja 1964. – Propis Costa/ENEL. Sud Europskih Zajednica smatra da zakonodavstvo Zajednice prevladava nad nacionalnim zakonodavstvom.

29. siječnja 1966. – Luksemburški kompromis. Nakon što je upravljala politikom “prazne stolice” tijekom sedam mjeseci, Francuska ponovno zauzima svoje mjesto u Vijeću kako bi zadržala jednoglasno glasovanje kada su u pitanju većinski interesi.

01. srpnja 1967. – Ugovor o spajanju, kojim se spajaju izvršna tijela Europskih zajednica (EZUČ, EEZ, Euratom) stupa na snagu. Odsad, Europske zajednice imaju jednu Komisiju i jedno Vijeće. Međutim, oba tijela nastavljaju djelovati u skladu s propisima koji uređuju svaku Zajednicu.

01. srpnja 1968. – Carinska unija stupa na snagu. Preostale carinske pristojbe za trgovinu unutar Zajednice ukinute su 18 mjeseci prije datuma zacrtanog Rimskim ugovorima, a zajednička carinska tarifa uvedena je kako bi zamijenila nacionalne carine u trgovini s ostatkom svijeta.

1. siječnja 1973. – Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo postajuu članice Europske zajednice.

prosinac 1974. – U Parizu, na sastanku na vrhu odlučeno je da se čelnici država i vlada Zajednice sastaju tri puta godišnje kao Europsko vijeće te daju odobrenje za izravne izbore za Europski parlament. Također je odlučeno da će se osnovati Europski fond za regionalni razvoj i ekonomska i monetarna unija.

13. ožujak 1979. – Europsko vijeće sastaje se u Parizu, Francuska. Utvrđuje 13. ožujka kao datum kada Europski monetarni sustav (EMS) stupa na snagu.

7. – 10. lipnja 1979. – Održavaju se prvi izbori za Europski parlament izravnim općim glasovanjem.

01. siječnja 1981. – Grčka postaje 10. članica Europske zajednice.

28. – 29. lipnja 1985. – U Milanu, zasjeda Europsko vijeće. Čelnici država ili vlada odobravaju Bijelu knjigu Komisije o unutarnjem tržištu i odlučuju osnovati Međuvladinu konferenciju kako bi razmotrili institucionalnu reformu.

01. siječnja 1986. – Španjolska i Portugal pristupaju Europskoj zajednici.

17. – 18. veljače 1986. – Jedinstveni Europski akt kojim se mijenja Ugovor iz Rima potpisan je u Luksemburgu i Haagu.

09. studenoga 1989. – Pad Berlinskog zida.

29. svibnja 1990. – U Parizu potpisan Sporazum kojim se osniva Europska banka za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and development -EBRD) za pružanje financijske potpore zemljama Srednje i Istočne Europe.

19. lipnja 1990. – Sporazum iz Schengena o ukidanju graničnih kontrola potpisale su zemlje Beneluksa, Francuska i Njemačka.

3. listopada 1990. – Njemačka je ujedinjena, a Länder bivše istočne Njemačke postaje dijelom EU-a.

14. – 15. prosinca 1990. – U Rimu, Italija, održava se Europsko vijeće. Pokrenute su dvije međuvladine konferencije, jedna o ekonomskoj i monetarnoj, a druga o političkoj uniji.

21. listopada 1991. – Vijeće postiže sporazum oko osnivanja Europskoga gospodarskoga područja (EEA).

07. veljače 1992. – Ugovor o Europskoj uniji potpisuju u Maastrichtu ministri vanjskih poslova i ministri financija država članica.

02. lipnja 1992. – Danska na referendumu odbila ratificirati Ugovor o Europskoj uniji.

18. lipnja 1992. – U Irskoj se održava referendum, ljudi glasuju za ratifikaciju Ugovora o Europskoj uniji.

20. rujna 1992. – U Francuskoj se održava referendum, ljudi glasuju za ratifikaciju Ugovora o Europskoj uniji.

01. studenoga 1993. – Završeni su svi postupci ratifikacije; Ugovor o Europskoj uniji stupa na snagu.

01. siječnja 1995. – Austrija, Finska i Švedska postaju članice Europske unije.

29. ožujka 1996. – U Torinu započela Međuvladina konferencija za reviziju Ugovora iz Maastrichta. Europsko vijeće utvrđuje svoj dnevni red.

02. listopada 1997. – Ministri vanjskih poslova država članica Europske unije potpisuju Sporazum iz Amsterdama.

01. veljače 1998. – Europski sporazumi s Estonijom, Latvijom i Litvom stupaju na snagu.

01. lipnja 1998. – Osnivanje Europske središnje bank (European Central Bank -ECB)

1. lipnja 1999. – Euro je službeno pokrenut. Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska usvajaju euro kao svoju službenu valutu.

1. veljače 1999. – Sporazum između Europskih zajednica i Slovenije stupa na snagu.

15. ožujka 1999. – Kolektivni otkaz Komisije uoči izvješća Odbora neovisnih stručnjaka o navodnim prijevarama, lošem upravljanju i nepotizmu u Komisiji.

1. svibnja 1999. – Ugovor iz Amsterdama stupa na snagu.

5. svibnja 1999. – Parlament odobrio imenovanje Romana Prodija za predsjednika Komisije.

Lipanj 1999. – Održavaju se izbori za Europski parlament.

15. rujna 1999. – Europski parlament glasuje i odobrava novu Komisiju.

Studeni 1999. – Na sastanku na vrhu u Zagrebu, pokreće se proces stabilizacije i pridruživanja.

10. – 11. prosinca 1999. – U Helsinkiju, Finska, održava se Europsko vijeće. Ono odlučuje otvoriti pregovore o pristupanju s Rumunjskom, Slovačkom, Latvijom, Litvom, Bugarskom i Maltom te priznati Tursku kao državu koja je podnijela zahtjev za pristupanjem.

7. – 9. prosinca 2000. – U Nici, Francuska, održava se Europsko vijeće. Vijeće potvrđuje kako želi da Povelju o temeljnim pravima zajednički proglase Vijeće EU-a, Europski parlament i Komisija te da je se proširi što je moguće šire među državljanima Unije. Povelja pozdravlja pokretanje pregovora o pristupanju s državama kandidatkinjama te cijeni nastojanja koja su države učinile radi uspostave uvjeta za usvajanje, provedbu i primjenu pravne stečevine; pozdravlja napredak koji je učinjen u provedbi pretpristupne strategije u Turskoj. Međuvladina konferencija završava političkim sporazumom o Ugovoru iz Nice.

26. veljače 2001. – Nakon sastanka Europskoga vijeća u prosincu 2000. u Nici, Francuska, potpisan je Ugovor kojim se mijenjaju Ugovor o Europskoj uniji i Ugovori o osnivanju Europskih zajednica, (Ugovor iz Nice).

07. lipnja 2001. – U Irskoj se održava referendum, ljudi glasuju protiv Ugovora iz Nice.

29. listopada 2001. – S Hrvatskom je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

14. – 15. prosinca 2001. – U Laekenu, Belgija, održava se Europsko vijeće. Ono usvaja deklaraciju o budućnosti Unije, utirući put glavnim reformama te planira konvenciju kako bi pripremila teren za predstojeću Međuvladinu konferenciju.

1. siječnja 2002. – Kovanice i novčanice eura puštene su u promet u dvanaest država članica: Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska.

23. srpnja 2002. – Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ) istječe nakon što je bio na snazi pedeset godina.

09. listopada 2002. – Europska komisija preporučuje zaključivanje pregovora do kraja 2002. s ovim zemljama: Cipar, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka Republika i Slovenija. Komisija smatra da će te zemlje biti spremne za članstvo u Uniji početkom 2004. godine.

19. listopada 2002. – Na drugom referendumu, narod Irske podržava Ugovor iz Nice.

01. veljače 2003. – Ugovor iz Nice stupa na snagu.

21. veljače 2003. – Hrvatska podnosi zahtjev za članstvom u Uniji.

16. travanj 2003. – Ugovor o pristupanju između EU-a i Češke Republike, Estonije, Cipra, Latvije, Litve, Mađarske, Malte, Poljske, Slovenije i Slovačke potpisan je u Ateni, Grčka.

20. – 21. lipnja 2003. – U Solunu, Grčka, održava se Europsko vijeće. Nacrt ustava EU-a pozdravljen je kao dobra osnova za predstojeće pregovore o budućnosti Europe. Čelnici EU-a sastaju se s predstavnicima balkanskih država i izražavaju svoju namjeru da ih uključe u Europsku uniju pod uvjetom da promiču demokratsku stabilnost, vladavinu prava i gospodarski razvitak. Također je navedena važnost transatlantskih odnosa radi međunarodne stabilnosti.

4. listopada 2003. – Međuvladina konferencija (ICG) održana je u Rimu, Italija. Glavni zadatak konferencije bio je sastavljanje i usvajanje konačne verzije prvog ustava EU-a. Nekoliko država članica poziva na promjene u nacrtu Ustava EU-a koji je Europska komisija predložila u srpnju. Na Međuvladinoj konferenciji očekivao se dogovor prije sljedećih izbora za Europski parlament, planiranih za lipanj 2004. godine.

travanj 2004. – Europska komisija izdaje pozitivno Mišljenje o zahtjevu Hrvatske za pristupanje u Europsku uniju.

1. svibnja 2004. – Ugovor o pristupanju stupa na snagu, a najveće proširenje Europske unije dotad u pogledu opsega i raznolikosti postaje stvarnost s 10 novih država – Cipar, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka Republika i Slovenija – koje zajedno sačinjavaju više od 100 milijuna državljana koji pristupaju Europskoj uniji.

17. – 18. lipanj 2004. – Europsko vijeće održava se u Bruxellesu, Belgija. Vijeće je između ostalog odlučilo, da na temelju mišljenja Komisije i činjenice da Hrvatska ispunjava političke kriterije utvrđene na Europskome vijeću u Kopenhagenu 1993. te uvjete iz procesa stabilizacije i pridruživanja koje je postavilo Vijeće 1997.. Hrvatska država dobije status kandidatkinje a proces pristupanja da bude pokrenut.

12. kolovoz 2004. – José Manuel Barroso, budući predsjednik Europske komisije predstavio je političke resore dvadesetčetvorice imenovanih povjerenika. Nova Komisija preuzet će svoj mandat 1. studenoga, ako je odobri Europski parlament. Europski parlament može jedino glasovati o cjelokupnome tijelu, a ne o pojedinačnim povjerenicima.

18. studenoga 2004. – Europski parlament odobrava novu Barrosovu Komisiju.

prosinac 2004. – Europsko vijeće utvrđuje 17. ožujka 2005. kao datum za početak pregovora koji ovise o potpunoj suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.

01. veljače 2005. – Sporazum o pridruživanju između Europske unije i Hrvatske stupa na snagu.

16. ožujka 2005. – EU odgađa početak pregovora o pristupanju, ali usvaja okvir za pregovore s Hrvatskom.

13. travnja 2005. – Europski parlament daje svoje odobrenje za pristupanje Rumunjske i Bugarske u Europsku uniju. Samo pristupanje tih dviju država kandidatkinja predviđeno je za 2007. godinu.

26. travnja 2005. – Prvi sastanak Vijeća o stabilizaciji i pridruživanju; sastanak proširene “EU trojke” o suradnji Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.

29. svibnja 2005. – Francuzi na referendumu odbacili ratifikaciju Ugovora o Ustavu.

01. lipnja 2005. – Nizozemci odlučili reći NE Ugovoru o Ustavu.

10. srpnja 2005. – Glasači Luksemburga glasuju DA za ratifikaciju Ugovora o Ustavu za Europu.

03. listopad 2005. – Otvaraju se pregovori Europske unije o pristupanju s Turskom i Hrvatskom.

20. listopada 2005. – Faza ‘screeninga’ pregovora o pristupanju započinje s Hrvatskom.

10. travnja 2006. – Drugi sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između EU i Hrvatske održava se u Luksemburgu.
prosinac 2006. – EU dogovora djelomično zamrzavanje pregovora s Turskom.

1. siječnja. 2007.Pridruživanjem Rumunjske i Bugarske Europskoj uniji završen je peti val proširenja započet u svibnju 2004., čime se broj zemalja članica popeo na 27, a broj stanovnika u EU na 492.8 milijuna. Vijeće Europske unije imenuje gđu. Meglenu Kunevu (Bugarska) i g. Leonarda Orbana (Rumunjska) članovima Europske komisije za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2009. EU sada ima 23 službena jezika, budući da su službenim jezicima dodani bugarski, rumunjski i irski Slovenija uspješno usvaja euro 
6. ožujka 2007. - Treći sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između EU i Hrvatske održava se u Bruxellesu.

12. prosinca. 2007.Predsjednik Europskog parlamenta Hans-Gert Pöttering, predsjednik Komisije José Manuel Barroso i premijer Portugala i Predsjednik Vijeća Europske unije José Sócrates svečano potpisuju Povelju o temeljnim pravima EU-a u Europskom parlamentu u Strasbourgu.

13. prosinca 2007.U Samostanu Svetog Jeronima u Lisabonu potpisan je Lisabonski ugovor.

21. prosinca 2007.Shengenska zona je proširena na Estoniju, Češku, Litvu, Mađarsku, Latviju, Maltu, Poljsku, Slovačku i Sloveniju.

1. siječnja 2008.Cipar i Malta usvajaju euro, tako da euro zona sada broji 15 zemalja EU i oko 320 milijuna stanovnika.
8. siječnja 2008.Predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso i slovenski premijer i tadašnji predsjednik Vijeća Europske unije, Janez Janša, u Ljubljani pokreću Europsku godinu međukulturnog dijaloga 2008.
12. veljače 2008.Vijeće Europske unije usvaja revidirano Pristupno partnerstvo s Hrvatskom.12. ožujkaEuropski parlament obilježava 50. godišnjicu prve sjednice Europske Parlamentarne skupštine koja je održana 19. ožujka 1958.
28. svibnja 2008.Europski gospodarski i socijalni odbor (EESC) obilježava 50. godišnjicu svog postojanja.
12. lipnja 2008. – Na referendumu u Irskoj 53.4% birača glasa protiv Lisabonskog ugovora namijenjenog poboljšanju institucija i metoda rada EU. 
1. siječnja 2009.Slovačka usvaja euro.
4.-7. lipnja 2009.Sedmi izravne izbori za Europski parlament.
2. listopada 2009.Irci glasali ZA Lisabonski ugovor na referendumu
1. prosinca 2009.Lisabonski ugovor stupio na snagu
 
17. lipnja 2010.Europsko vijeće usvojilo strategiju Europa 2020, novu desetogodišnju strategiju usmjerenu na zapošljavanje i rast te promicanje i provedbu strukturalnih reformi.1
17. lipnja 2010.Europsko vijeće donijelo odluku o otvaranju pregovora za članstvo u EU s Islandom 

1. siječnja 2011. – Estonija usvaja euro.30. lipnjaZavršeni pristupni pregovori s Hrvatskom

30. lipnja 2011.Završeni pristupni pregovori s Hrvatskom

Prilozi