POČETNA

Institucije EU

Europska komisija (European Commission) jedna je od tri političke institucije Europske unije, to jest institucija koje sudjeluju u političkom procesu donošenja odluka na europskoj razini. Komisija je “najeuropskija” institucija EU, jer najbolje odražava naddržavni karakter te integracije. Njeni članovi, iako državljani članica EU, ne predstavljaju u tom tijelu države, već promiču interese EU. Pri tome im Osnivački ugovor jamči potpunu nezavisnost, te su zabranjeni pritisci nacionalnih vlada, ali i drugih institucija EU na rad članova Komisije. Najveći dio Komisije smješten je u Bruxellesu.

Europski parlament (European Parliament) jedino je tijelo na razini Unije koje se izravno bira. Nastao je kad i prva Europska zajednica, tada pod nazivom Skupština, koju su činili delegati nacionalnih parlamenata. Od 1979. godine, zastupnici u Europskom parlamentu biraju se na izravnim izborima svakih pet godina. Budući da je politički legitimitet tog tijela rastao, jačala je i njegova uloga u političkom i pravnom sustavu EU. Sjedište Parlamenta je u Strasbourgu, a neka zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora održavaju se i u Bruxellesu. Dio parlamentarnih službi smješten je i u Luksemburgu.

Vijeće ministara (Council of the EU) glavna je zakonodavna institucija Europske unije. Budući da je sastavljeno od ministara iz nacionalnih vlada država članica, u toj su instituciji na europskoj razini zastupljeni nacionalni interesi. Svoju zakonodavnu ulogu Vijeće ministara danas u brojnim područjima dijeli s Europskim parlamentom. To je rezultat procesa demokratizacije europske integracije, u kojem je uloga Europskoga parlamenta, jedinog demokratski izabranog tijela na europskoj razini, stalno jačala. Iako u brojnim područjima više ne odlučuje samostalno, u Uniji se bez Vijeća ministara ne može donijeti niti jedna odluka zakonodavne prirode.
Sastav Vijeća mijenja se ovisno o području o kojem se odlučuje. Kada je to, primjerice, zajednička poljoprivredna politika, u Vijeću sjede ministri poljoprivrede država članica, kada se odlučuje o uređenju transeuropskih željezničkih mreža, u Vijeću su ministri prometa ili drugog odgovarajućeg resora nacionalne vlade.

Europsko je vijeće (European Council) tijelo Unije koje čine politički predstavnici država članica na najvišoj razini, tj. njihovi predsjednici država ili vlada. To je jedino tijelo EU koje nije uspostavljeno Osnivačkim ugovorom, i koje se razvilo u praksi. Naime, od 1974. godine, u sklopu također izvanugovorne Europske političke suradnje, čelnici država i vlada članica tadašnje Europske ekonomske zajednice počeli su se redovito sastajati. Od tih početaka do danas politička uloga i važnost toga tijela stalno je rasla. Ono je postupno dobivalo svoje mjesto i u institucionalnoj strukturi uspostavljenoj Osnivačkim ugovorom, ali mu do sada nije priznat status institucije EU. To će se promijeniti stupanjem na snagu Ustavnoga ugovora, u kojem se Europsko vijeće ubraja u jednu od institucija EU.
Europsko vijeće je politički motor Unije. Ono definira opću političku orijentaciju EU i postavlja prioritete. Njegova je uloga posebice ojačala uvođenjem nove nadležnosti nad vanjskom i sigurnosnom politikom Ugovorom iz Maastrichta. Iako ima sve važniju političku ulogu nema zakonodanih ovlasti, a to je Ustavnim ugovorom i izričito navedeno. U posljednje se vrijeme ustalilo da se Europsko vijeće sastaje dva put tijekom zasjedanja jednog predsjedništva, dakle ukupno četiri puta na godinu. Takvu praksu formalizirat će Ustavni ugovor. Prema tom dokumentu, osim čelnika država i vlada, Europsko će vijeće činiti i njegov predsjednik, predsjednik Komisije, a u radu će sudjelovati i ministar vanjskih poslova EU. Odluke Europskoga vijeća u pravilu se donose konsenzusom. Institucija predsjednika Europskoga vijeća novina je uvedena Ustavnim ugovorom. Njega će kvalificiranom većinom birati Europsko vijeće na dvije i pol godine, uz mogućnost još jednog mandata. Osim tehničke uloge pripreme i naknadnog izvještavanja o sastancima Europskoga vijeća, predsjednik će predstavljati Uniju u pitanjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Europski je sud (European Court of Justice) institucija koja se od 1989. sastoji od dva suda: Suda EZ-a (Court of Justice of the European Communities) i Prvostupanjskoga suda (Court of First Instance). Uloga je Europskoga suda kao institucije osigurati da se pri primjeni i tumačenju Osnivačkog ugovora poštuje pravo. Iako sud ograničene nadležnosti, Europski je sud bio iznimno važan pri uobličavanju pravnog poretka Unije. Sud je pokrenuo proces tzv. konstitucionalizacije Ugovora čime je pravni poredak EU stekao značajke koje ga odmiču od sustava međunarodnog prava. Stoga Europski sud nema u Uniji samo pravosudnu, već i važnu političku ulogu. Sjedište je Suda u Luksemburgu.

Europski revizorski sud (European Court of Auditors – ECA) je institucija Europske unije čija je osnovna zadaća ispitivati zakonitost i pravilnost svih prihoda i rashoda EU, uključujući račune svih tijela EU. Na kraju svake financijske godine to tijelo podnosi Godišnji izvještaj o proračunu EU Europskom parlamentu i Vijeću ministara. Izvještaj se objavljuje u Službenom listu EU.

Europska središnja banka (European Central Bank – ECB) monetarna je vlast europske monetarne unije. Njen osnutak bio je predviđen Ugovorom iz Maastrichta, kojim je pokrenut projekt stvaranja monetarne unije kao nadogradnje unutarnjeg tržišta EU. Svečano je osnovana 30. lipnja 1998. Odgovornost za provedbu europske monetarne politike preuzela je 1. siječnja 1999. Sjedište joj je u Frankfurtu. Glavni razlog njenog osnutka bilo je stvaranje monetarne unije s jedinstvenom valutom – eurom. Države koje sudjeluju u monetarnoj uniji (danas 12 od 15 članica EU) prenijele su ovlast nad monetarnom politikom na europsku razinu, te je zadaća formulacije i provedbe takve zajedničke monetarne politike pripala Europskoj središnjoj banci.

Europska investicijska banka (European Investment Bank – EIB) osnovana je još Rimskim ugovorom iz 1958. godine i jedna je od financijskih institucija Europske unije. Sjedište joj je u Luksemburgu. Glavni zadatak Banke je pridonošenje uravnoteženom razvoju Zajednice osiguravanjem gospodarske i socijalne kohezije država članica. Ima pravnu osobnost i financijski je neovisna.

Prilozi